Mate Parlov
MATE PARLOV
U povijesti hrvatskog športa Mate Parlov zauzima posebno mjesto. Najbolji je naš boksač svih vremena. Kao amater bio je višestruki državni prvak i višestruki prvak Balkana te amaterski europski i svjetski prvak, a među profesionalcima, europski i svjetski prvak. Svrstao se u red najboljih športaša koje smo ikada imali.
Nesvakidašnja, burna športska karijera Mate Parlova je desetljeće uzbuđivala prijatelje športa. Njemu se pljeskalo,skandiralo, izmišljalo nadimke, o njemu je napisan veliki broj članaka, nekoliko knjiga, njegovi su nastupi nadahnuli ljude da skladaju pjesme, slikaju boksačke motive, snimaju filmove s boksačkim temama.
Mate Parlov rođen je dana 16. studenoga 1948. godine u Splitu. Do svoje 12. godine živio je s roditeljima, starijim bratom Ivicom i sestrama, u ponosnoj Imotskoj Krajni. S obitelji se seli u Pulu te je nastavio školovanje i dječaćke nestašluke. Kad mu je bilo 16 godina, u mjesecu studenom 1964. godine našao se u boksačkom klubu Pula.
Mate Parlov kao 16 - godišnji početnik javio se, potkraj 1964. godine, pulskim trenerima Aldi Banovcu i Aldi Buršiću. Oni su brzo zapazili da dječak ima dara za šport, a ni mara mu nije nedostajalo. Svojom darovitošću i marljivošću, upornošću i poletom učinit će dar-mar u svim ringovima svijeta u kojima će se pojaviti.
Karipska uvertira
U mnogim športovima desetljećima već su održavana svjetska prvenstva, a u amaterskom boksu prvo je službeno svjetsko prvenstvo održano tek 1974. godine.
Profesionalni boksači imali su svoja prvenstva još krajem prošlog stoljeća, a amateri su za to trebali pričekati sedamdesete godine prošlog stoljeća. AIBA, međunarodna boksačka amaterska asocijacija, odredila je da domaćinom prvom svjetskom prvenstvu bude kubanski grad Havana.
U kolovozu 1974. godine sa svih strana svijeta došli su u Havanu najbolji amateri. Došli su iz 45 zemalja, a ukupno ih se natjecalo 263 u jedanaest kategorija. Vrhunac cijeloga prvenstva bile su borbe u poluteškoj kategoriji. Punim sjajem zablistao je Mate Parlov i s četiri pobjede osvojio naslov svjetskog prvaka.
Srebrenu medalju osvojio je njegov stari znanac Oleg Korotayev, dok su brončane medalje osvojili Ottomar Sache, DDR i Leon Spinks, SAD. Nakon pobjede u prvom kolu Parlov se borio u sljedećoj borbi protiv finalista munchenske Olimpijade Gilberta Carrilla. Kubanac na svom ringu, pred svojom publikom i te kako željan uzvrata za munchenski poraz protiv Parlova.
Vječnost duga devet minuta
Prva runda. Vrhunac dana, po mišljenju mnogih i vrhunac čitavog prvenstva, počeo je uz uragansko bodrenje 14 000 Kubanaca, uz skandiranje Carrillova imena kad se on uputio iz plavog kuta prema “crvenom“ Parlovu.
Na semaforu 1. minuta i 40 sekundi, od preciznog kubančeva desnog direkta Parlov pada kao pokošeno sjeno. Diže se na “šest“, raskrvarene usnice. Nastavlja borbu, blokira napade, ali ne uzmiče još jednom šoku: 2. minuta 20 sekundi borbe i opet gromovit Carrillov direkt.
Na isto mjesto, posred lica. Parlov opet pada, a krov dvorane samo što ne odnese uragan oduševljenja, pljeska, vike, lupanja . U tom paklu olimpijski pobjednik, naš Mate, ustaje već na “tri“, ne predaje se i nastavlja borbu.
U finišu prve runde, dvadesetak sekundi prije kraja gonga strahovit je grom iz Parlovljeve ljevice kao bičem udario Kubanca u vrh brade. Carrillo pada. Nastoji se uspraviti. Glavinja poput pijanca. Neće ustati, hoće. Gong je označio svršetak prve runde. Prolom pljeska, galame i urlika.
Druga runda. Parlov kreće pokušavajući dovršiti posao. Ni Kubanac ne ostaje dužan - deset, dvadeset, dvadeset pet udaraca pojedinačnih i češće u serijama s jedne i druge strane. Paklena borba, nema staloženih u dvorani.
Tu surovu seriju za serijom Parlov dovršava u 5. minuti i 40 sekndi strahovitim krošeom od kojeg Carrillo pada, ustaje, ljulja se, američki sudac Hamilton sporo odbrojava, briše Kubancu rukavice o gaćice, pa opet broji lagano, da bi ''osam'' rekao u trenu kada je odjeknuo gong. Žagor. I opet bodrenje, u drugoj stanci, u očekivanju treće runde i raspleta.
Treća runda. Mate opet silovito napada, oporavljeni Carrillo uzvraća ubojitim, snažnim udarcima. Sličan tempo jedva bi tko drugi mogao ponovit, i silovitu završnicu koja se naslućivala. Nakon 7 minuta i 20 sekunda borbe u kojoj su oba protivnika dva puta bila su na podu, pred klasičnim nokautom, pa su se izvukli, kao da je trebalo izgubiti i zadnju strunu živaca.
Parlovu krvari arkada i sudac ga šalje u kut. Zar će liječnik prekinuti borbu, zar je sav taj trud uložen i zar se sve trpjelo da bi se izgubilo zbog banalne ozljede arkade? Ipak, službeni liječnik dopušta nastavak borbe. Sad sve visi o niti.
Parlov sav svoj ulog stavlja na jednu kartu: udarac i nokaut. Uspijeva jednim snažnim udarcem u 7. minuti i 20 sekundi oboriti rivala, ali Carrillo se i nakon tog trećeg nokdauna diže i nastavlja borbu. Parlov upinje zadnje atome snage i u 8. minuti i 20 sekundi ruši Kubanca po četvrti put, i pobjeđuje po bodovima. Meč za povijest, meč za pamčenje.
U polufinalu Parlov je slavio pobjedu nad vrlo dobrim Sachseom iz DR Njemačke, dok je u drugom polufinalu Rus Oleg Korotayev pobijedio Amerikanca Leona Spinksa, kasnijeg olimpijskog pobjednika u Montrealu 1976. godine i apsolutnog profesionalnog prvaka svijeta, nakon što je pobijedio Muhammada Alija.
Mate Parlov je trijumfirao i u finalnom dvoboju poluteške kategorije protiv odličnog Korotayeva. Bio je bolji i uspješniji i njegova pobjeda je više nego zaslužena. Dvostruki prvak Europe i olimpijski pobjednik iz Pule postao je i amaterski prvak svijeta. Stekao je sve titule, apsolutno sve koje može steći jedan boksač amater.
Trebalo je proći punih 38 godina da ponovno jedan hrvatski boksač osvoji naslov profesionalnog prvaka svijeta. Bio je to legenda hrvatskog boksa Mate Parlov. Dana 7. siječnja 1978. godine u Milanu u 10. rundi nokautirao je tadašnjeg prvaka svijeta Argetinca Angela Miguela Cuella i postao novi prvak svijeta u poluteškoj kategoriji u verziji WBC.
Prije te titule popularni ''Teo'' osvojio je naslov profesionalnog prvaka Europe, a kao boksač amater osvajao je sve što se moglo osvojiti:
Munchen 1972. godine - zlatna medalja na Olimpijskim igrama, Havana 1974. godine - zlatna medalja na prvenstvu svijeta, Madrid 1971. i Beograd 1973. godine- zlatne medalje na prvenstvu Europe, te Bukurešt 1969. godine - srebrena medalja na prvenstvu Europe.
Na prvenstvima Balkana osvaja pet zlatnih medalja u vremenu od 1970. do 1974. godine, naslov prvaka države osam godina za redom. Više od dvadeset puta bio je državni reprezentativac i pobjednik velikog broja međunarodnih boksačkih turnira u zemlji i inozemstvu. Kao amater je imao 310 mečeva sa 13 poraza.
U anketi ''Sportskih novosti'' proglašavan je najboljim športašem Jugoslavije, 1971. ,1972. i 1974. godine. Kao boksač amater započeo je u Boksačkom klubu ''Pula'' iz Pule, gdje je kao aktivan boksač registriran pri Boksačkom savezu Hrvatske dana 8. travnja 1965. godine. Boksao je u polusrednjoj, srednjoj i poluteškoj kategoriji.
Iza Mate je ostalo deset godina iznimne, nesvakidašnje amaterske i pet godina profesionalne karijere, s mnoštvom trofeja u oba slučaja.
Proglašen je najboljim hrvatskim športašem 20. stoljeća.
Njegovo športsko srce prestalo je kucati dana 29. srpnja 2008. godine u njegovoj obiteljskoj kući u Fažani u krugu obitelji. "Teško mi je i jako me pogodila njegova smrt. Toliko je borbi dobio u karijeri a onu najtežu, životnu, ipak nije uspio dobiti. Nema sumnje da je Mate bio zasigurno naš najuspješniji športaš u 20. stoljeću jer je u amaterskom i profesionalnom boksu osvojio sve što se dalo osvojiti", kazao je njegov osobni trener Aldo Buršić.
