Admiral Andrews
Split i admiral Philip Andrews
Grad Split dočekao je kraj Prvog svjetskog rata 1918. godine s 23 000 tisuće stanovnika. U splitskoj luci od jeseni 1918. godine usidreni su saveznički brodovi s ciljem očuvanja mira. Saveznička flota bila je pod zapovjedništvom američkog admirala Philipa Andrewsa na komandnoj krstarici „Olimpia“.
Sjedinjene Američke Države su se afirmirale kao svjetska velesila. Zasluge za to pripadaju prije svih, predsjedniku Woodrowu Wilsonu.
Među svim narodima Austro-Ugarske monarhije Wilsonova poruka, njegova ideologija, najjače je djelovala na Hrvate. Prihvatili su odmah njegovu političku filozofiju svom žarkošću osjećaja. Duh gentlemanstva koji Wilson nastoji unijeti u međunarodne odnose, vjerovanje, - kako veli Harold Nicolson u svojoj interpretaciji wilsonizma, - da mjerilo za političko i međunarodno držanje mora biti isto tako visoko i strogo kao mjerilo za osobne odnose među ljudima, da se pravi patriotizam sastoji u djelovanju da vlastiti narod, vlastita zemlja do u pojedinosti služi tome idealu, mržnja Wilsonova prema sili u svakom obliku i gnušanje od despocije u svakom obliku, sve je to odgovaralo hrvatskoj koncepciji politike i temperamentu hrvatske politike.
Kao Krist nosi Wilson blagu vijest prvenstveno malim i slabima, poniženima i uvrijeđenima, nosi ime ideju jednakosti.
Samo mir među jednakima može biti trajan.
Wilson je izjavio nakon prvog svjetskog rata da Hrvatski narod ubraja među kulturne narode, koji trebaju da sami odluče o svojoj sudbini. Izjavio je da nas smatra za narod zreo, koji ne treba ni tutora ni protektora.
Wilsonizam daje 1918. nov pravac, nov biljeg cijeloj hrvatskoj politici.
Krstarica Olimpia sagrađena je 1882. godine u San Franciscu kao dio nove ratne mornarice. U mirovnoj misiji na Jadranu bila je od veljače 1919. do rujna 1921. godine. Kao zapovjedni brod admirala Philipa Andrewsa bila je perjanica američke pomorske sile
Admiral u Splitu, u to vrijeme omiljeni zapovjednik s pravima sudjelovanja u upravi grada, postavlja se dobro namjenski prema građanima Splita ne želeći se miješati u politiku grada.
Isključivo se posvećuje humanitarnom djelovanju. Osniva američku misiju za prehranu grada, potiče uvođenje Dana čistoće, darivanju hrane siromašnoj djeci, prikuplja novčanu pomoć Zakladi don Frane Bulića za učenike, buduće studente arheologije i povijesti umjetnosti.
Posjećuje bolnice i sirotišta. Osniva američka zabavišta, u Dioklecijanovim podrumima točila se kava i čokolada, a dvorana je bila okićena savezničkim zastavama i hrvatskom trobojnicom. Razvija društveni život čestim prijemima na komandnoj krstarici i posjećivanjem koncerata u kazalištu.
Šakački meč na krstarici „Olimpia“ između Ante Razmilovića i američkog mornara Nelsona.
Američka vojna glazba često je priređivala koncerte na Narodnom trgu, rivi i na Starom placu kako bi razveselili Hajdukove navijače.
Organizira niz jazz koncerata, plesovi su organizirani svake subote, a Jazz band, bi uveseljavao Splićane novim plesovima, "One step i Foxtrott". Prikazivali su se američki filmovi i organizirali su se mnogobrojni športski događaji.
Splićani su uzvraćali svojim gostima gostoprimstvom u svojim domovima te zabavama i priredbama u Kazalištu. Za cijelo vrijeme boravka američke mornarice u Splitu su boravili strani novinari uglednih svjetskih novina, Times, Chicago Tribune i drugi.
Posebno je došla do izražaja njegova briga o športu, pa tako i o boksu. Uvodi Dan športa, dariva Hajduka, Gusara i druge športske udruge. Svim silama nastojao je da grad Split što prije zaboravi sva zla koje je napaćenom gradu i narodu donio Prvi svjetski rat. Admiral Andrews uz velike svečanosti napušta Split dana 26. travnja 1921. godine.
Saveznička flota splitsku luku je napustila 1924. godine. Splićani su priredili veličanstven ispraćaj brodovlju posebno radi admirala Philipa Andrewsa. Admiral Philip Andrews dana 24. listopada 1924. godine osobno dolazi u Split automobilom iz Opatije i odsjeda u Biskupovoj palači, kako bi iz ruku dr. Ive Tartaglie u ime grada primio priznanje počasnog građanina našeg grada. Nekako u isto vrijeme u splitsku luku je uplovila krstarica Pittsburgh.
Svečani prijem na krstarici USS Olympia Američke ratne mornarice 1920. godine. Uzvanici su iz uglednih splitskih obitelji. U prvom redu dr. Ivan Krstelj, predsjednik Zemaljske vlade za Dalmaciju i američki admiral Philip Andrews sa suprugama. Desno se vidi mornarički orkestar koji je uveseljavao uzvanike.
Priznanje je uručeno dana 29. listopada u gradskoj Vijećnici. Za vrijeme boravka u Splitu priređivani su njemu u čast koncerti, lovovi na Marjanu, primanja i razne svečanosti. Admiral napušta Split dana 1. studenog 1924. godine. I ovaj susret sa Splitom iskoristio je kako bi novčano pomogao splitskim sirotištima.
Kada je 1930. godine otišao u mirovinu admiral Philip Andrews uputio je pismo uglednom Splićaninu prof. Josipu Baraču, koji je dao ime "Hajduku", u kojem se zahvaljuje na priznanjima i pažnji, te ga moli da u njegovo ime pozdravi sve građane grada Splita.
Nikad se više nije vratio u svoj Split.
Gradska kronika
Počast admiralu Andrewsu - Svečana predaja diplome počasnog gradjanina u vijećnici općinskog zastupstva
Jutros je Split osvanuo u svečanom ruhu, iskićen mnoštvom zastava. Svi su brodovi u luci bili okićeni. Na Marjanu su se vijali veliki barjaci. Okićena je bila i američka ratna admiralska lađa „Pittsburgh“.
Grad Split, koji zna da osjeća i da te osjećaje svoje na vrlo topao i iskren način iskaže, htio je da danas na svečani način izrazi svoju zahvalnost i svoju ljubav prema predstavniku velike zemlje koja se je uvijek borila za pravdu i slobodu. Tim više što je taj predstavnik i sam jedna jaka ličnost koja je svojom vlastitom energijom i odlučnim nastupom stajala uz nas u najosudnijim trenucima.
Admiral Andrews, donji red u sredini, sa visokim časnicima američke mornarice.
Admirala Andrewsa sjeća se vrlo dobro čitav naš grad i za to je on bio najsrdačnije pozdravljen kad se danas nešto poslije 11 sati iskrcao iz lađice da pođe do Općinskoga Doma da primi počasno građanstvo jednoga drevnog grada koji je samo još jednoga čovjeka - Natka Nodila - počastio takvim odličjem.
Admiral i njegovi mornari bili su po svim ulicama srdačno pozdravljani od prisutnog građanstva, a isto tako i počasna četa oficira i mornara koja je sa svojom glazbom prošla preko grada prateći svoju zvjezdanu zastavu do Općinskog Doma.
Američki mornari u Splitu.
Četa se je postavila pred Općinskim Domom u špalir, okupilo se mnoštvo naroda koje je čekalo na dolazak admirala. Admiral je srdačno pozdravljen došao sa svojom gospođom u pratnji kapetana fregate gosp. Cogana, zapovjednika broda gosp. Evansa, kapetana fregate gosp. Spruance, poručnika bojnog broda gosp. Huntera i drugih oficira.
U velikoj dvorani općinske Vijećnice već su bila okupljena sva gospoda vijećnici u svečanim odijelima. Među njima je bio i gosp. Trumbić, a okupili su se i razna druga gospoda predstavnici vlasti i korporacija.
Vidjeli smo velikog presv. biskupa dr. Kvirina Klementa Bonefačića, kaptolskog prepozita gosp. dr. Čuku, predsjednika „Marjana“ gosp. dr. J. Račića, predsjednika trgovačko - obrtničke komore gosp. J. Dubokovića, kotorskog poglavara gosp. dr. Ivića i drugi.
Na svečanost su došle i gospođe amerikanskih oficira, koje se također ovih dana nalaze u našem gradu, a tako i odlične gospođe iz našeg društva. Građanstvo je ispunilo dvoranu do posljednjeg mjesta.
U to je američki mornar u pratnji dvojice oficira unio u dvoranu američku zastavu i ona je oduševljeno pozdravljena.
Točno u 11 i pol sati ušao je u dvoranu admiral Andrews sa svojom gospođom i višim oficirima u pratnji gosp. načelnika dr. Tartaglia i njegove gospođe.
Njihov dolazak pozdravljen je oduševljenim poklicima: „Živila Amerika“, „Živio admiral Andrews“, itd. Mornari američki smjestili su se u špalir, a onda je gosp. načelnik dr. Tartaglia dok su svi prisutni stajali na nogama, izrekao ovaj govor:
„Osobita mi je čast, gospodine Vice Admirale, da Vas u ovom svečanom času najsrdačnije i najtoplije pozdravim u ime predstavništva grada Splita i njegove općine.
Split veže s Vašom ličnošću i s Vašim djelovanjem u njemu najljepše uspomene, koje ga zadužuju najvećom hrabrošću i ljubavlju, jer ne može i neće nikada zaboraviti moćnu zaštitu, koju ste mu pružili i velika dobročinstva, što ste iskazali u vrlo teškim vremenima našeg nacionalnog i državnog ujedinjenja i rješavanja jadranskog pitanja.
Sudbina Splita je bila na kocki i Vi ste, gospodine Vice Admirale, znatno doprinijeli, da u sudbonosnoj igri, pobjeda bude na strani naše nacije.
Admiral Philip Andrews sa svojom posadom, na brodu USS Pittsburgh, ljeto 1923. godine.
Vi ste se, gospodine Vice Admirale, u onim povijesnim tmurnim danima, djelujući uvijek po uzvišenim slobodarskim i demokratskim načelima koje je Vaša Domovina Sjevero - Američka Unija bila istakla još za vrijeme svjetskog rata, stavili na stranu pravde, te ste, poštivajući osjećaje i volju pučanstva i njegov nacionalni karakter, Vašom skrupoloznom objektivnošću i pravičnošću, Vašom neslomivom energijom i autoritetom, Vašom prirođenom širokogrudnošću i savjesnošću, Vašim visokim shvaćanjem slobode i golemom ljubavlju za istinu i pravdu, spasili Split od teških zala i nedaća, od sudbonosnih posljedica i odluka i time u velike pripomogli da on ne dođe pod tuđe gospodstvo.
Za ovo vaše blagotvorno djelovanje Split Vam je, gospodine Vice Admirale, opetovano iskazao svoju hrabrost i privrženost, ljubav i poštovanje. Ali je Split želio, da ove svoje osjećaje još jače poveže uz Vašu ličnost i da svojim potomcima ostavi trajnu uspomenu u njoj, pak Vas je stoga vijeće općine Split na svojoj četrdesetdrugoj sjednici, održanoj dana 26. rujna ove godine jednoglasno imenovalo počasnim građaninom Splita.
Sretan sam što mogu, gospodine Vice Admirale, da Vam, ovo imenovanje pred čitavim općinskim vijećem saopćim, ističući osobito da je Split vrlo škrt u podavanju ovakve počasti i da ju je u svojoj povijesti zadnjih desetljeća iskazao najprije blagopokojnom Profesoru Natku Nodilu, odličnom umniku i povjesničaru te velikom borcu za nacionalni preporod Dalmacije, za oslobođenje Splita od tuđeg gospodstva i za njegov povratak hrvatskoj nacionalnoj misli, a sada eto Vama Gospodine Admirale, borcu za njegovo oslobođenje i za prisjedinjenje Kraljevni Srba, Hrvata i Slovenaca.
Predavajući vam, gospodine Vice Admirale, diplomu počasnog građanina općine Split, molim Vas da i u buduće uvijek sačuvate u dobroj uspomeni naš Grad, čiji ste Vi sada ugledan građanin, sa kojim se Split osobito ponosi.
Gospodo Vijećnici neka živi velika Sjevero-Američka Unija, neka živi naš novi počasni Građanin gosp. Vice Admiral Philip Andrews!“
Na to je gospodin prof. Barač na engleski preveo ovaj govor gospodina načelnika. Pri koncu ponovili su se poklici: živio!
Gospodin načelnik pristupio je g. admiralu i predao mu u posebnoj kutiji postavljenu lijepo izrađenu pergamenu sa odlukom imenovanja i općinskim pečatom. Admiral Andrews srdačno se rukovao sa gosp. načelnikom a onda je sa mnogo srdačnosti izrazio svoje veselje i zahvalnost gradu Splitu.
Gosp. Admiral Andrews je rekao:
„Gospodine načelniče, gospodo viječnici i građani Splita! Ja Vam zahvaljujem što ste me odlikovali ovom velikom čašću, a preko mene i moju domovinu, Sjedinjene Države Američke.
Ne samo da je ovim svečanim činom iskazana počast mojoj osobi i Saveznim Državama Američkim, već i dobroj stvari.
Moj boravak u Splitu bio mi je vrlo ugodan i moj susret sa njegovim građanima bio je vrlo tijesan i vrlo srdačan. I sve ono što mi je u toliko prilika iskazano vani i na brodu, priraslo mi je mome srcu i vrlo mi je milo, jer sam vidio toliko puta da me voli u Splitu cio grad, pa čak i malena djeca.
Ja sam osvjedočen da će ova počast i ljubav koja je iskazana meni biti vrlo dobro viđena i cijenjena od čitave moje domovine.“
Ovaj govor admirala Andrewsa koji je gosp. prof. Barač preveo na naš jezik izazvao je ponovno buru oduševljenja i klicanja.
Životopis Admirala Andrewsa
Admiral Philip Andrews, 1886. -1935.
Admiral Philip Andrews rođen je u New York City-u 1886. godine. Karijeru u ratnoj mornarici predložio mu je kongresmen Hardenborg koji ga je i preporučio. Andrews je diplomirao na akademiji ratne mornarice u Annapolisu i u lipnju 1886. godine, nakon dvije godine na moru kao kadet, postaje potporučnikom te napreduje na ranim dužnostima na moru i mornaričkoj upravi.
Sudjelovao je u španjosko - američkom ratu 1898. godine, uključujući operacije na Filipinima. U službi dosiže rang komadora, commander 1909. godine. Pohađa Mornarički ratni koledž u Newportu, Rhode Island. Godine 1912. postaje Ravnatelj Biroa za Navigaciju Ministarstva ratne mornarice SAD-a, Department of the Navy, u rangu viceadmirala.
Među inim dužnostima, 1908. - 1909. godine oplovio je svijet na krstarici USS Kansas čiju je konstrukciju u brodogradilištu Camden, New Jersey, po službi nadzirao. Za vrijeme rata zapovijeda pomorskim centrom za obuku i trening u San Franciscu, California, a uz to je inspektor dvanaestog distrikta Ratne mornarice i viši dužnosnik Odbora za nadzor nad brodovljem obalnog dijela Pacifičke flote.
Polazi specijalnu obuku na Ratnom koledžu, a zatim postaje član Stožera zapovjednika Petog distrikta Ratne mornarice u Norfolku, Virginia kroz 1917. godinu. Od početka 1918. godine do kraja rata Andrews je zapovijednik ratnog broda USS Mississippi, a od rujna 1918. godine do ožujka 1919. godine zapovijeda bazom američke ratne mornarice na britanskom tlu Cardiffu, Wales.
Pri tome je pred sam kraj rata na misijama američke Baltičke flote koja je nadzirala njemačke luke na baltičkom moru. Dana 22. ožujka 1919. godine imenovan je zapovijednikom ,,Pomorskih snaga ratne mornarice SAD u Istočnom Mediteranu“. Ovu dužnost obavlja na admiralskim stožernim brodovima USS Olympia i USS Pittsburgh.
Od 7. kolovoza 1920. godine na istoj je dužnosti, ali zapovijeda snagama pod izmjenjenim nazivom ,,Odred Ratne mornarice SAD na Jadranu“ , U.S. Naval Detachment in the Adriatic. Posebno je visoka odličja dobio za zapovijedničke dužnosti na USS Mississippi, u mornaričkoj bazi u Cardifu te na Jadranu.
Godine 1924. imenovan je počasnim građaninom Splita. Od 1923. do 1925. godine u rangu viceadmirala na dužnosti je zapovijednika svih snaga Ratne mornarice SAD u Europi. Do 1930. godine kad je umirovljen, bio je na dužnosti zapovijednika baze ratne mornarice SAD u Bostonu, Massachussetts.
Umro je 1935. godine u mornaričkoj bolnici u San Diegu, California, a uz njega je u tim posljednim trenucima bila supruga Mrs. Clara Fuller Andrews.
