Vyacheslav Ivanovich Lemeshev
VYACHESLAV IVANOVICH LEMESHEV (Вячеслав Иванович Лемешев).
Jedan od najvećih ruskih boksača, najmlađi osvajač Olimpijske medalje u povijesti SSSR-a.
Vyacheslav je rođen dana 3. travnja 1952. godine u Moskvi. Njegovi roditelji potječu iz dva sela Yegoryevsky regije. Tamo su živjeli sve do 1934. godine, a zatim su se preselili u Moskvu gdje je rođen njihov prvi sin Eugene. Tijekom Drugog svjetskog rata, otac Ivan Lemeshev služio je u Ruskoj vojsci na njemačkom frontu.
Zbog toga su nakon rata kratko živjeli i u Njemačkoj gdje je 1947. godine rođen drugi sin Yuri. Već po povratku u Moskvu rođen je treći sin Vyacheslav. Uz veliku podršku obitelji sva braća su u obitelji trenirali boks. Eugene i Yuri su trenirali u klubu CSKA Moskva, no njihov najmlađi brat Vyacheslav je otišao mnogo dalje i postao Olimpijski pobjednik.
U dobi od 14 godina njegov talent zamijetio je Lev Markovikj Segalovich, nekad poznat sovjetski boksač, šest puta nacionalni prvak, koji je tada radio kao trener.
U svojoj 17. godini Vyacheslav osvaja prvenstvo SSSR-a kao junior u velter kategoriji, a tada, na međunarodnoj sceni, dva puta, 1970. i 1972. godine pobjeđuje na Europskom amaterskom juniorskom prvenstvu u svojoj kategoriji i oba puta proglašen je najboljim boksačem na turniru.
Od 1970. godine trenira pod okriljem novog trenera Jurija Radonyaka međutim nikada nije zaboravio svog prvog trenera Leva koji mu je postavio temelje boksačke tehnike.
Godine 1972. na Olimpijskim igrama u Munchenu ruska nacionalna reprezentacija umalo doživljava neuspjeh. Samo dva boksača, Boris Kuznjecov i Vyacheslav Lemeshev, su došla do polufinala. Imali su težak teret, trebali su pobjedama u polufinalu i finalu sačuvati ugled i dostojanstvo SSSR-a u boksu.
Nakon što je u prvom meču natjecanja pobjedio nokautom u prvoj rundi indonežanina Wiema Gommiesa, u drugoj teškoj borbi pobjeđuje njemačkog predstavnika Hansa - Joachima Brauska na bodove 5-0. U trećoj borbi pobijedio je tehničkim nokautom u drugoj rundi turskog predstavnika Nazifa Turana.
Četvrta borba, polufinale, ujedno i borba protiv favorita za zlatnu medalju amerikanca Marvina Johnsona bila je pravo finale. U prvoj rundi bilo je mnogo izmjena snažnih udaraca. U drugoj rundi Johnson više nije mogao pružiti nikakav otpor izvanrednom ruskom boksaču pa je nakon drugog brojanja suđen tehnički nokaut.
U finalnoj borbi finac Reima Virtanen nije mogao pružiti nikakav otpor Vyacheslavu pa je već u prvoj rundi presudio nokaut. Vyacheslav je bio najveći ruski nokauter, jedan od rijetkih koji je osvojio Olimpijsko zlato sa četiri nokauta u pet borbi. Odlukom predsjednika i vlade odlikovan je najvećim ruskim priznanjem, Ordenom časti.
Vyacheslav je 1973. godine u Beogradu i 1975. godine u Katowicama postao prvak Europe, a 1974. godine i prvak SSSR-a. Konačni udarac ambicijama bilo je neuključivanje na Olimpijske igre u Montrealu 1976.godine.
Nakon športske karijere postaje trener boksa ruskim vojnicima u DDR-u. U 28. godini života razbolijeva se, te zbog nedostatne državne mirovine i invalidnine koji mu je sustav dodjelio živi skromno i siromašno sve do 27. siječnja 1996. godine kada umire u 44. godini života.
U godinama pobjeda bio je vrlo popularan u svojoj domovini, popularniji i od najvećih zvijezda hokeja. Nije mogao hodati ulicama Moskve, a da ga prolaznici ne zaustave i pozdrave.
U njegovu čast održava se godišnji amaterski turnir Vyencheslav Lemeshev u Egoryevsku, te u istom gradu djelovao je boksački športski klub nazvan njegovim imenom koji je poslije pretvoren u centar za mlade nazvan Lemeshev.
