Boris Nikolajevich Lagutin
BORIS NIKOLAJEVICH LAGUTIN (Борис Николаевич Лагутин)
Po mnogima je najslavniji boksač SSSR-a i najbolji svjetski boksač u polusrednjoj kategoriji 60-tih godina. Tijekom svoje karijere pobijedio je 287 puta od ukupno 298 borbi.
Rođen dana 24.lipnja 1938 godine u Moskvi. Kao dijete radničke obitelji njegovo djetinjstvo nije bilo mnogo drugačije od njegovih vršnjaka predratne generacije, ali i tada Boris je uvijek nastojao biti prvi. Uvijek je pokušavao napraviti najviše sklekova, zaroniti najdublje u rijeku, otplivati najdalje. Također, zabavljao se igrajući nogomet i hokej sa svojim vršnjacima.
U svijet boksa došao je sasvim slučajno, sa jednim prijateljem zaustavio se kod oglasa za treniranje u boksačkom klubu Trud. Nakon malo oklijevanja otišao je u boksačku dvoranu, te iznenadio svoje prijatelje i rodbinu, koji od pomalo stidljivog i nježnog Borisa nisu očekivali da se bavi boksom.
Iako se nije odmah isticao među ostalim boksačima, njegov trener Viktor Mihajlovič vidio je talent u njemu. Početak uspješnih borbi počeo je osvajanjem prvenstva u Moskvi 1957. godine. U međuvremenu diplomirao je na Tehničkoj školi u Moskvi i uspješno trenirao.
Godine 1959. osvaja prvenstvo SSSR-a i samim tim dobiva pozivnicu za Olimpijske igre u Rimu 1960. godine. Iako do tada nije imao iskustva na međunarodnim natjecanjima izborio se do polufinala gdje je za jedan bod izgubio od amerikanca Wilberta McClure-a. Tada osvaja Olimpijsku broncu u polusrednjoj kategoriji do 71kg.
Do idućeg olimpijskog ciklusa Boris je naporno trenirao i osvajao prvenstva SSSR-a od 1961. do 1963. godine i prvenstvo Europe 1961. godine u Beogradu i 1963. godine u Moskvi. U to vrijeme, u njegovoj kategoriji, bilo je mnogo dobrih ruskih boksača poput V. Ageeva, A. Koromyslova, V. Tregubova, I. Soboleva i I. Budmana.
Boris je morao sve te boksače pobjeđivati da bi izborio nove Olimpijske igre. Upravo tako kvalitetni protivnici omogućili su mu da se razvije u mnogo boljeg boksača nego što je bio. Godine 1964. nadmoćno osvaja Olimpijsko zlato u Tokiju, u polusrednjoj kategoriji do 71kg.
Godine 1963. diplomirao je na Državnom zavodu za fizičku kulturu što mu je omogućilo da započne trenersku karijeru. Od 1964. godine prešao je u klub Spartak, nastavio trenirati, te raditi i kao trener s početnicima. Uz aktivnosti u klubu Spartak započeo je i studij Biologije na Moskovskom državnom sveučilištu.
Aktivno učenje, rad i društvene aktivnosti imale su negativan utjecaj na njegovu sportsku karijeru sve do 1968. godine. Zajedno sa svojim dugogodišnjim trenerom ispravio je nedostatke koji su ga pratili zadnjih godina, te je iste godine osvojio prvenstvo SSSR-a i Olimpijsko zlato na igrama u Meksiko Citiy-u, u polusrednjoj kategoriji do 71kg. Nakon tih igara postao je dvostruki Olimpijski pobjednik u boksu.
U svijetu je vrlo malo sportaša s takvim postignućima. Ruski boksači ni do dana današnjeg nisu uspjeli ponoviti sportska dostignuća Borisa Lagutina. Godine 1970. i 1971. supruga Tatjana je rodila dva sina, Petra i Aleksandra. Napušta aktivno boks i prelazi u Centralni komitet Komsomol kao organizator odgovoran za športske izvedbe.
Od 1976. do 1981. godine predsjeda boksačkom federacijom Sovjetskog Saveza. Sve ove godine Boris je imao aktivnu ulogu u organiziranju i športskoj rehabilitaciji starijih, mladih, djece, čak i zatvorenika.
Na taj način Boris ostaje vezan uz svoj omiljeni šport, boks. Godine 1987. odlazi na mjesto voditelja za tjelesnu kulturu i šport Vijeća sindikata. Do 1991. godine radi sve što je moguće da izgradi bazu tjelesnog odgoja u školama i na sveučilištima, u tvornicama i uredima, čak i u selima.
Godine 1991. zajedno s istomišljenicima, prijateljima radi na stvaranju fonda "za rehabilitaciju i šport" i postaje kasnije njegov predsjednik. Ovaj fond je jedan od rijetkih u Rusiji, koji se bavi oživljavanjem športa i zdravlja u zemlji.
Prioriteti fonda su motiviranje djece i mladih u športu. Godine 1996. postaje savjetnik predsjednika Međunarodne konfederacije za šport. Obraćajući se mladima, Lagutin ne samo da razgovara i odgovara na pitanja, već također pokazuje i boksačke tehnike oduševljavajući mlade.
Član Predsjedništva boksačke federacije, Poštovani Master športa, nositelj Reda rada, Ordena časti i Reda olimpijske slave - ovo je nepotpuni popis nagrada i postignuća Borisa Lagutina u boksačkom športu.
