Carlos Roque "Escopeta" Monzon
Carlos Roque "Escopeta" Monzon
Rođen dana 7. kolovoza 1942. godine u gradu San Javier, Argentina. Najslavniji argentinski boksač svih vremena. Svjetski prvak u srednjoj kategoriji punih 7 godina tijekom kojih je obranio titulu 14 puta za redom.
Odrastao je u siromaštvu kao jedan od 13 sinova i kćeri oca Roque Monzona i majke Amalije Ledesma. Da bi financijski pomogao svojoj obitelji napustio je školu u trećem razredu i radio kao raznosač novina i mlijeka, te kao ulični čistač cipela. Već u tim godinama pokazao je interes za boks.
Sudjelovao je u organiziranim uličnim boksačkim mečevima, a tada je upoznao trenera i svog životnog prijatelja Amilcara Brusa. Sa šesnaest godina upoznao je djevojku Zulema Encarnacion Torres s kojom je dobio svog prvog sina Carlosa Alberta Monzona.
Godine 1962. oženio se svojom drugom ženom Mercedes Beatriz Garcia s kojom je imao troje djece, Silviju Beatriz, te Abela Ricarda i Carlosa Raula koje su s ljubavlju usvojili.
Tih godina, dok se bavio amaterskim boksom, bili su vrlo siromašni. Dana 2. listopada 1959. godine imao je svoj prvi amaterski meč koji je završio neodlučeno. U tri godine amaterskog boksa s omjerom od 73 pobjede, 8 poraza, te 6 neriješenih mečeva prelazi profesionalni boks.
Njegov prvi profesionalni meč održan je 6. veljače 1963. godine. Pobijedio je protivnika nokautom u drugoj rundi. Godine 1966. osvaja titulu prvaka Argentine u srednjoj kategoriji protiv favoriziranog Jorgea Fernandeza, te 1967. godine i titulu prvaka Južne Amerike.
Nakon tih uspjeha boksački promotor Juan Carlos "Tito" Lectoure ga uvodi u međunarodnu scenu organizirajući mečeve sa stranim boksačima poput Douglasa Huntleya, Charlesa Austina, Johnnyja Brooksa, Harolda Richardsona, Tommyja Bethea, Manoela Severina i Eddyja Pacea.
U prve dvije godine imao je 3 poraza u 19 mečeva. U Rimu, dana 7. studenog 1970. godine osvaja naslov svjetskog prvaka u srednjoj kategoriji protiv slavnog talijanskog boksača Nina Benvenutija. Od samog starta meča Monzon je dominirao što je rezultiralo nokautom u 12. rundi i osvajanjem naslova svjetskog prvaka po WBA verziji.
Idućih 7 godina, sve do profesionalnog umirovljenja držao je pojas svjetskog prvaka u srednjoj kategoriji. Monzon je u revanšu, u Monte Carlu, također pobijedio Benvenutija kada je u trećoj rundi bačen ručnik.
Godine 1971. pobjeđuje bivšeg trostrukog svjetskog prvaka Emila Griffitha obranivši naslov. Uslijedili su mečevi protiv Bennia Briscoa koji je u 9. rundi Monzona zamalo nokautirao, protiv Europskog prvaka Toma Bogsa kojeg je nokautirao u 5. rundi, protiv meksikanca Josea Mantequille Napolesa kojeg je nokautirao u 7. rundi, te protiv Tonyja Licata kojeg je nokautirao u 10. rundi.
Godine 1975. oduzet mu je WBC pojas zbog odustajanja od obrane naslova protiv kolumbijskog boksača Rodriga Valdeza. Godine 1976. u Monte Carlu susreću se WBC prvak Valdez i WBA prvak Monzon. Nakon 15 rundi Monzon jednoglasnom sudačkom odlukom ponovo ujedinjuje oba naslova.
Monzon je u profesionalnoj karijeri imao 87 pobjeda, od kojih 59 nokautom, 9 neriješenih i 3 izgubljene borbe. Godine 2003. imenovan je od strane Ring Magazina kao jedan od 100 najvećih udarača svih vremena.
Kada bi Carlos Monzon boksao cijela Argentina bi mirovala, cijeli gradovi bi stali i pratili svog heroja.
Bio je vrlo poznata osoba u javnom životu Argentine, mediji su vjerno pratili kako njegov boksački, tako i vrlo buran privatni život. Glumio je u više filmova i TV serija, a najpoznatiji film je hit La Marie iz 1974. godine na kojem je upoznao svoju novu djevojku, argentinsku glumicu i model Susanu Gimenez.
Godine 1979. upoznaje svoju novu ženu Aliciju Muniz koju ženi 1982. godine. Godine 1988. tijekom odmora u gradu Mar del Plata, nakon žestoke svađe ubio je svoju ženu Aliciju Muniz i zbog toga biva osuđen na 11 godina zatvora.
Dana 8. siječnja 1995. godine nakon zatvorskog dopusta pogiba u prometnoj nesreći pri povratku u zatvor. Na posljednjem ispraćaju tisuće ljudi i javnih osoba tadašnje Argentine su mu pjevali "Dale Campeon" tijekom pogreba.
